Zaljubljena u Ljubav

Dugo sam, pripremajući se za novu objavu na blogu, tražila naslov pjesme s kojom sam se svojedobno pripremala za Lidrano, smotru literarnog, dramsko-scenskog i novinskog stvaralaštva. Natjecanje koje potiče učeničku kreativnost, razvija samopouzdanje i poučava mnogim tehničkim finesama u načinu prezentiranja književnog djela, donijelo mi je i vrijedne životne lekcije. Osim što sam naučila kako i kada zastati te u kojem trenutku dodatno naglasiti određeni dio književne građe da bih postigla jači i emotivniji doživljaj kod slušatelja, ovo iskustvo omogućilo mi je sposobnost da se slično postavim i u mnogim svakodnevnim situacijama. Za sve u čemu bih ranije reagirala ishitreno i prvoloptaški, danas dobro promislim o ishodu svoje reakcije pa tek onda reagiram. Jednostavno pustim da se vatra koja ponekad ključa u meni stiša sama od sebe. Već sutra nešto zbog čega sam dan prije bjesnila, može postati potpuno nebitno. Naravno da tada postoji opasnost od takozvanog "guranja pod tepih" tolikog mnoštva "nebitnih" stvari, ali s vremenom naučite filtrirati bitno od nebitnog. Nešto što jest u Vašoj moći da promijenite i nešto što nije na nama da mijenjamo. U svakom slučaju, najvažniji dan u životu je danas, a najznačajniji trenutak je upravo sada!

Od tada sam naučila da ne mogu mijenjati one koji se više ne žele ili ne mogu promijeniti. Njih je život već oblikovao u ličnost koja je u mlađim danima još i mogla korigirati svoje stavove i način pogleda na svijet no danas to više ne može zbog uvjerenja koja su duboko ukorijenjena u nečiju ljudsku bit. Jedino što tada možete je prihvatiti i voljeti osobu koja sjedi preko puta Vas. Možda Vas je netko netom prije toliko iznervirao, povrijedio nekom sitnicom koja Vam je u tom trenutku značajna, no što Vam zapravo ostaje od gorčine? Isto što ostaje na požarom zahvaćenom mjestu. Ostaci truleži, izgoreni potamnjeli ponos i pepeo koji razara iznutra. Ovo međutim, nije moj poticaj da u sebi potiskujete neizgovorene riječi, naprotiv na ovaj Vas način pozivam da birate svoje bitke te da svaki put kada u Vama uskipi erupcija raznih emocija koje nipošto nisu negativne, iste zapišete. Onog trenutka kad ih prenesete na papir koji sve trpi, ne prigovara, ne žali se i ne proturječi, emocije nisu više u Vama i nemaju toliku moć upravljanja.

Zašto Vam sve ovo pišem? Sjećam se da sam se prilikom odabira pjesme s kojom ću predstaviti svoju školu, a i sebe na Lidranu, uvijek sjetila Pjesme nad Pjesmama. To dakako mora biti književno djelo koje me obilježava, ocrtava crte moga postojanja i riječi kojima se ne prestajem diviti ni puno godina kasnije. Izbor je tako pao na iznimno zahtjevnu, ali i izuzetno duboku pjesmu Josipa Pupačića pod nazivom "Zaljubljen u ljubav" 

Očigledno je da je tema ljubavi bila značajna jer ju je Pjesmom nad pjesmama opjevao kralj Salomon još u Starozavjetnim knjigama Mudrosti. Ljubav je to između Zaručnika i njegove zaručnice okrunjena metaforičkim i duhovnim značenjem i usporedbama stvorene prirode. Ova vječna tema nije zaobišla niti Novi Zavjet, u svima poznatijem, Hvalospjevu ljubavi. Zašto nam je onda toliko teško voljeti one koji su nam srcu najbliži? S najbližima preskačemo objašnjenja, skraćujemo rečenice, pretpostavljamo i očekujemo da nas razumiju bez riječi, a ustvari udaljavamo se sve više. Bliskost stvara iluziju da komunikacija nije potrebna jer kao toliko smo dugo i često zajedno. Trebali bismo znati što netko drugi misli i osjeća no istina je zapravo obrnuta. Što si nekome bliži, trebaš biti jasniji. S najbližima si i najopušteniji, najmanje filtriraš svoje riječi jer misliš da si u njihovim očima siguran te da ti nikada neće zamjeriti tvoje piromanske iskre bačene u njihovo srce. Međutim, sigurnost nije izgovor za lošu komunikaciju. To što te netko voli ne znači da mora trpjeti tvoju nepažnju. Zato probajte ovo: s ljudima koje volite komunicirajte kao da su najvažniji jer oni to i jesu.

Svima nam treba malo više strpljenja, malo više objašnjenja, a malo manje "ma znaš" ili dobro daj!" jer najveći je paradoks komunikacije taj da se zapravo najmanje trudimo oko onih bez kojih ne možemo, a najviše oko onih koji nam ne znače ništa. Zato danas svakome od Vas želim da Ljubite i volite kao u pjesmi Josipa Pupačića:

 "Volio sam je kao ženu,

kao dijete,

kao brata,

volio sam je kao mir 

i kao povratak;

nju, vodu divljeg jezera,

dijete u povoju,

vitku i brzu

jegulju."

Ili kao u Pjesmi nad pjesmama gdje Zaručnik, u prenesenom značenju Krist govori svojoj ljubljenoj Zaručnici Crkvi:

"Dragi moj podiže glas i govori mi:

"Ustani, dragano moja, ljepoto moja,

i dođi,

jer evo, zima je već minula,

kiša je prošla i nestala.

Cvijeće se po zemlji ukazuje,

vrijeme pjevanja dođe

i glas se grličin čuje

u našemu kraju.

Smokva je izbacila prve plodove,

vinograd, u cvatu miriše."

Želim Vam da danas i uvijek budete ljubljeni Ljubavlju koja sve oprašta, sve vjeruje, svemu se nada i sve pobjeđuje. Možda zvuči utopijski u ovome svijetu no ja stvarno vjerujem u takvu Ljubav jer ionako nam jedino Ona ostaje kao najveća.